index andrija
line
gore
Naslovnica - Svi tekstovi - Kolumne
Quo Vadis Lado

Svoju prvu kolumnu posvećujem, kako sam to volim reći, vrhu folklorne «piramide» u Hrvata - ansamblu Lado, bolje rečeno događajima koji su uz njega bili, ili još jesu, vezani u posljednje vrijeme.

Kao što već znate, Lado nastavlja onim putem koji je već godinama utaban poput «staze slonova». Sve ostaje po starom, što podrazumijeva stil rada, koncepciju, intenzitet, organizacijski nivo, ambicije.....sve. Tako je odlučilo Upravno vijeće smatrajući to dobrim putem, što je bez sumnje posve legitimno i tu ne treba prigovora. Nije bilo ni za očekivati kako će priznati da se dosadašnja koncepcija i vizija sastoji u tome da je nema, jer ravnatelj ravna ustanovom, između ostalog, i sukladno odlukama i politici Upravnog vijeća. Osobno, meni se čini da sam vjerovao u Lado, njegove ambicije i njegove mogućnosti više no oni sami u svoje. Sada, umjesto da zasučem rukave i navalim mijenjati sve iz temelja (što smatram apsolutno jedinim rješenjem), mogu mirno ljenčariti u hladovini (po čemu sam poznat) i pisati kolumne. Dakle, svakom prema zaslugama.

Svoju pobjedu, nova/stara ravnateljica proslavila je, osim na večeri s odabranima i u razgovoru za Večernji list (utorak, 2.5.2006.) iz kojeg se iščitavaju odgovori na kritičke opservacije sadržane u mom prijavnom prijedlogu viđenja buduće organizacije i poslovanja ansambla Lado.

Tako, najavljujući skorašnju turneju ansambla Lado u Japanu u «suradnji» s jednom od njihovih najvećih kulturnih (čitaj menadžerskih) agencija Min-On, obznani kako je strašno teško organizirati takvo gostovanje ansamblu s više od 50 ljudi, pogotovo stoga što, «samo prijevoz prtljage - oko 1300 kg narodnih nošnji i instrumenata - stoji koliko i prijevoz ljudi», do 125.000 eura. Postavih si pitanje kao bivši član Ansambla, no, što je tu tako strašno teško i komplicirano!? Odgovor je uslijedio već u slijedećoj rečenici u kojoj ravnateljica objasni novinaru kako je kod putovanja u inozemstvo uobičajeno da organizator snosi sve troškove osim puta i kako je Ansambl lani gostovao u Omanu, Australiji, Maleziji te da su sponzori (čitaj Ansambl) pokrili ta putovanja, a kako se ove godine pouzdaje u pomoć Ministarstva. Dakle, Ministarstvo kulture RH trebalo bi novcem poreznih obveznika pomoći ostvarenju financijske dobiti japanske agencije Min-On. Postavlja se pitanje kod kojih je to profesionalnih ansambala i trupa u svijetu uobičajeno!? Gdje je to ravnateljica Lada vidjela ili čula?! Nikada, ali baš nikada i nigdje se to nije dogo dilo. Naprotiv, menadžerske agencije snose sve troškove, puta, boravka, dnevnica i honorara ansamblima za održane koncerte. Troškove putovanja Država snosi samo u slučajevima međudržavne kulturne razmjene, a to ovdje očito nije slučaj. Čisto sumnjam da bi takav apsurdni zahtjev mogao odobriti inače folkloru sklon ministar kulture mr.sc. Božo Biškupić. Bio bi to presedan svjetskih razmjera. Presedan je također i činjenica da si Lado putem sponzora sam plaća turneje. Ni to se do ove ravnateljice nije događalo nikad u povijesti Ansambla. Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj npr. «Sluk» s programom «Circus world», za koji je potrebno 30 tehničara i 34 sata za postavljanje bine, rasvjete i razglasa traži sponzore za gostovanje u Japanu za pokrivanje troškova puta Ansambla i tehnike, kako bi menadžerska agencija ostvarila zaradu. Ili zamislite premijera Irske kako nalaže ministru kulture da sufinancira isto takvo gostovanje «Riverdancea». Ali, ravnateljica Lada, koja dobro poznaje tu problematiku i kontinuirano ju prati, uvjerava nas kako je to uobičajeno. Kada ne bi bilo tragično, bilo bi komično.Toliko o organizacijskim sposobnostima i jasnoj viziji kako funkcionira jedan profesionalni ansambl.

U slijedećoj izjavi ravnateljica navodi kako «Lado i dalje čuva hrvatsku plesnu i glazbenu baštinu, ali katkad valja napraviti iskorak». Taj Ladov iskorak je «projekt folklornog baleta s pjevenjem». Iz navoda nije jasno radi li se ovdje o baletu koji pokretima čitavog tijela priča priču i izražava osjećaje (Dinko Bogdanić) ili je riječ o glazbi (Davor Bobić) i pjesmi o Veroniki Desiničkoj. Pitanje koje se ovdje postavlja jest što je u ovom projektu hrvatska folklorna plesna i glazbena baština koju Lado, kao svoju primarnu djelatnost, «i dalje čuva»....? A iskorak bi se čak i mogao opravdati kada bi nam Lado svake godine prikazivao nove koreografije i novi plesni cjelovečernji folklorni program. Kada bi nam naši profesionalci umjesto prikazivanja zastarjelog programa prikazali nešto novo i za to se pošteno oznojili (u vrijeme dok sam osobno bio članom ansambla to se itekako često događalo) tada bi i razgovor o «poslu koji iziskuje velike fizičke napore» i zakinutosti umjetnika u visinama plaća bio opravdan. Jer ne treba zaboraviti da izvođački sastav Lada (plesač-pjevač) ima 6 mjeseci beneficiranoga radnoga staža na svaku godinu provedenu u Ansamblu (ugovori su na neodređeno, a obračunski koeficijenti plaća od 1,25 do 1,90, na čemu će im mnogi pozavidjeti), a od «stotinjak nastupa» godišnje koje spominje ravnateljica, više od polovine ih je pjevnih.

Kao kritičar Ladove sadašnjosti moram, naime, konstatirati da se Lado u posljednjih desetak godina pretvara u pjevački zbor i to vokalno, vokalno-instrumentalno pa čak i stilom oblačenja za takve nastupe, ne poštivajući niti regionalno ni u detaljima prebogate nošnje Hrvatske koje u svom fundusu posjeduje, miješajući pojedine dijelove nošnji i detalje različitih regija. Postavlja se pitanje imaju li u svojim redovima diplomiranoga etnologa, ili ako nemaju, konzultiraju li se, izvan svoja četiri zida, sa strukom? O pretvaranju Ansambla u pjevački zbor, uostalom, svjedoči i omjer izdanih kompaktnih ploča (21) spram samo jednog DVD-a, kao i mediji koji ih uglavnom potpisuju kao Vokalni sastav Lado .

Struka mora reagirati i na razvidnu «politiku ansambla»! Jer, iako u zadnjoj rečenici ravnateljica govori o djelovanju Lada kao o potpunoj suprotnosti s «etno trendom na estradi» pitanje koje se nameće jest, ako «ti angažmani nemaju veze s kućom», kako se ime Lada našlo na spotu Borisa Novkovića, na CD-u Lado electro i što su «dečki iz Lada» radili na ovogodišnjoj Dori prateći Lanu Jurčević i Severinu? Kako je Ansambl funkcionirao tih dana kada su tri plesačice, četiri plesača i jedan svirač boravili nekoliko dana u Opatiji i jesu li imali i od koga odobrenje da izostanu s posla. U vrijeme kada Lado najavljuje humanitarni koncert za Petru (kćerku jednog od najvećih solista u povijesti Lada, Željka Šanjeka), postavlja se pitanje sa čijim blagoslovom ekipa nastupa na Eurosongu u Ateni i hoće li snositi konsekvence!? Naravno da ne. Pitate se zašto? Vjerojatno stoga što «ti angažmani nemaju veze s kućom»! Kao pojedinci, slažem se, mogu u svoje slobodno vrijeme raditi što žele bez obzira na umjetničku vrijednost onoga u čemu sudjeluju, ali ne i kao članovi kuće od nacionalnog značaja koristeći se njenim imenom uz očito odobravanje rukovodstva, a koja bi trebala biti totalni opozit upravo navedenim trendovima!

O velikoj diskografiji ovjenčanoj Porinima i «moralnoj satisfakciji» (naime, razgovor je naslovljen «Porini nam donose moralnu satisfakciju»)- u ovako velikoj konkurenciji s pregršt profesionalnih ansambala u Republici Hrvatskoj koji su konkurirali za tu prestižnu diskografsku nagradu – ČESTITAM!

Da parafraziram - kaže se - svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Na žalost, hrvatska tradicijska kultura i hrvatska folklorna javnost s ovakvim rukovodstvom nema i neće imati Lado kakav zaslužuje. Pitam se što bi na današnju situaciju u Ladu rekao njegov osnivač i prvi umjetnički ravnatelj, veliki koreograf, prof. Zvonimir Ljevaković!? Što misli drugi veliki ravnatelj u povijesti Ansambla, također vrhunski koreograf i etnolog, dr.sc. Ivan Ivančan, vrlo zorno kazuje poglavlje posvećeno Ansamblu u njegovoj posljednjoj knjizi «Sjećanja i snatrenja» iz 2004. godine. Ne mogu se oteti dojmu kako je svima koji se ozbiljno bave folklorom u Hrvatskoj mnogo više stalo do Lada nego onima koji ga danas vode. Nije dovoljno busati se u prsa, pričati «ja sam ladovac» , «Lado je Lado» (on to već odavno nije). Treba to pokazati kvalitetnim radom i uspješnim djelovanjem. Po mojem mišljenju, taj rad i djelovanje, valjalo bi biti dijametralno suprotno onom koje promovira današnja rukovodeća nomenklatura. Tko je bio u pravu, pokazat će kao i uvijek - vrijeme.

objavljeno: 18.5.2006 god. (www.hrvatskifolklor.com)

Random video link
Izniknulo drevčece
 
Trinaest nije uvijek nesretan broj
td
 
Quo Vadis Lado

Svoju prvu kolumnu posvećujem, kako sam to volim reći, vrhu folklorne «piramide» u Hrvata - ansamblu Lado, bolje rečeno događajima koji su uz njega bili,...

Trud Bez odjeka

Posljednji dani travnja, svibanj i početak lipnja vrijeme je osobitog angažmana velike populacijske skupine najrazličitijeg dobnog uzrasta. Vrijeme Smotri folklornog...

Pred zidom

Može li se analizirajući neku folklornu koreografiju uprt prstom i reći – to je to, upravo ovaj detalj, upravo ova koreografska slika, ovaj isječak ili ova koreografska misao jest umjetnost. ...

Poučno iskustvo

POUČNO ISKUSTVO

...

Lord Of The Dance ili Gospodari Magle

Nakon pompoznih medijskih najava, preplavljenosti plakatima, oglasima i člancima po tiskovinama, dokumentarnog filma o autoru i nastajanju show-a prikazanog na HRT-u, Michael Flatley's Lord Of T...

bd
bt