index andrija
line
gore
Naslovnica - Svi tekstovi - Kolumne
Poučno iskustvo

POUČNO ISKUSTVO

 

Početak ožujka ove godine u HDFKIV bio je rezerviran za dva iznimno značajna događanja, izbornu skupštinu i 7. festival folklorne koreografije. Kao i uvijek nastojalo se zbog praktičnih, ali i financijskih razloga, oba povezati u zajedničku cjelinu. Stoga se 7. ožujka u Vodicama najprije održala izborna skupština Društva na kojem je izabrano novo vodstvo (upravni i nadzorni odbor), a potom i sedmo natjecanje folklornih koreografa. Prije samog odabira lokacije održavanja ovogodišnjeg natjecanja postojale su određene sumnje u mogućnost da Vodice budu dovoljno dobar organizator jednog takvog događaja od nacionalnog značaja u koji je uključen tako velik broj sudionika. Strah se nakon održanog natjecanja pokazao potpuno neutemeljen jer je organizacija kako izborne skupštine, tako i samog natjecanja bila besprijekorna. Kada se tome pridoda zajednička večera svih sudionika (oko 400) u hotelu Imperijal, ocjena doista treba biti maksimalna. Isto tako, ovo je bez ikakve sumnje bio medijski najjače praćen festival. Samo na HRT-u je izvještaj s njega bio prikazan tri puta od čega dva puta u udarnim informativnim emisijama, dok je posebna polusatna emisije posvećena festivalu emitirana na Prvom programu Hrvatskog radija. Ogromne zasluge za uspjeh cijelog projekta pripadaju prije svih novoimenovanom članu nadzornog odbora prof. Nenadu Milinu (direktoru TZ Jezera) koji je putem svojih veza kako na nivou Županije, tako i grada Vodica te njihove TZ pod vodstvom gospođe Anite Franin Pečarice, ostvario preduvjete kako bi sve proteklo u najboljem redu. Kada se uzme u obzir katastrofalno financijsko stanje u kojem se HDFKV nalazi, bez velikog angažiranja pojedinih članova Društva na terenima njihovog djelovanja, organiziranje ovakvih događanja uopće ne bi bilo moguće. To se ne odnosi samo na protekla natjecanja i skupštine Društva, već i na stručne skupove, izdanje glasila te gotovo na sve ostale aktivnosti. Stoga je iznimno lijep osjećaj spoznaja kako se jedan dio članova HDFKV odnosi prema SVOM Društvu u skladu s onom čuvenom J.F.K.-a („Ne misli na to što Amerika može učiniti za tebe, već što TI možeš učiniti za Ameriku“), parafrazirano – Ne misli na to što Društvo može učiniti za tebe, već što TI možeš učiniti za SVOJE Društvo!

U tom smislu osjećam potrebu da kao novoizabrani predsjednik HDFKV, na ovom mjestu u ime svih članova društva, Upravnog i Nadzornog odbora te svoje osobno, zahvalim svim onim članovima koji su svojim ogromnim zalaganjem i radom doprinijeli realizaciji svih dosadašnjih skupština, natjecanja, stručnih skupova, izradi web stranice kao i službenog glasila. Od srca HVALA SVIMA!

Analizirajući rad skupštine, sa zadovoljstvom valja istači da je odaziv skupštinara bio najveći u posljednjih nekoliko godina. Od tog podatka još je važnija činjenica kako je veliki broj njih aktivno sudjelovao u radu kroz sudjelovanje u raspravi i predlaganje pojedinih ideja ili zaključaka. Dapače, novo je vodstvo obavezano realizirati određene zaključke do naredne skupštine.

Činjenica koja također neizmjerno veseli odnosi se na nazočnost vjerojatno najvećeg broja članova Društva od osnutka do danas koji su promatrali 7. festival folklorne koreografije, što svjedoči o velikoj zainteresiranosti za natjecateljski dio cjelodnevnog događanja i upućuje na pomisao kako će narednih godina biti još veći broj prijavljenih sudionika.

 

 

Opća zapažanja vezana uz natjecanje;

 

Natjecanje je održano u prekrasnoj, novo uređenoj dvorani Doma kulture. Svaki koreograf imao je potpuno identične uvjete za generalnu probu (rasvjeta, razglas, vremensko trajanje probe), kao i za samo natjecanje. Svi su se koreografi disciplinirano pridržavali unaprijed određenog vremena za održavanje probe. Nekolicina je koreografa pokušala promijeniti zvučnu sliku premještanjem mikrofona za orkestar na poziciju za koju su smatrali da će im više odgovarati, ali kako u tijeku natjecanja zbog premještanja ne bi došlo do oscilacije zvuka, mikrofoni su zadržani na prvotnim pozicijama. Zvuk je u dvorani za vrijeme natjecanja bio besprijekoran. Rasvjeta je bila kvalitetna, dok bi za buduća natjecanja valjalo osigurati veću binu.

 

Na natjecanju je sudjelovalo 11 koreografa o čijim djelima donosim zapažanja redoslijedom izvođenja;

 

  1. Stjepan Perko

Ovom prigodom, koreograf Stjepan Perko, odabrao je iznimno kompleksnu građu za scensku obradu koja se odnosio na područje Posušja i okolice. To područje većinom karakterizira plesanje u kolu, što znači plesanje u formi kruga te specifični arhaični vokalni izričaji. Stoga, kada se koreograf suoči s takvom problematikom uoči scenske primjene takvog materijala, predstoji mu odluka ili biti sažet i maksimalno autentičan, ili pokušati snažnijim koreografskim zahvatima nadomjestiti autentične odrednice. Uspješno varirajući broj izvođača, naizmjeničnim plesanjem muške i ženske formacije, uporabom solističkog instrumenta, pjevanjem od sola, dueta, preko početnog i završnog kvarteta te korištenjem masovnih formacija uz snažna koreografska rješenja, koreograf S. Perko iako relativno mlad, uspio je napraviti vremenski dobro izbalansiranu koreografiju. Oslanjao se, prije svega, na svoju koreografsku vještinu i svoja znanja primljena kroz edukaciju o toj problematici na Hrvatskoj školi folklora, kao i na relativno dobro poznavanje modernih koreografskih tendencija kako u nas tako i u svijetu, a poglavito u zemljama okruženja. Za odličnu podjelu trećeg mjesta, dovoljno. Za veći uspjeh u buduće, valja koristiti više samo svojih, autentičnih koreografskih rješenja. Potencijal je evidentan.

 

  1. Marinko Maričić

Gotovo ništa koreografiranog nije se vidjelo u prikazanom svadbenom fragmentu plesova i pjesama Desinca i okolice. Kompletan prikaz, garniran dijalozima svojstven je nastupima seoskih grupa na smotrama izvornog folklornog stvaralaštva. Čak i kada bi se radilo o takvoj smotri, a ne o natjecanju koreografa ostala bi činjenica kako je sve skupa bilo puno predugo. Ukoliko se voditelj grupe M. Maričić doista želi baviti koreografiranjem i sudjelovati na natjecanjima koreografa što uz veliki voditeljski trud pretpostavlja angažman na umjetničkom oblikovanju različitih tradicijskih sadržaja, bilo bi dobro posvetiti se edukaciji u tom smislu, ili kroz programe Hrvatske škole folklora ili za početak čitanjem knjiga dr. sc. Ivana Ivančana „Folklor i scena“ i „Narodni plesni običaji u Hrvata“ u onom dijelu, u kojem autor obrađuje problematiku vezanu uz Scensku primjenu folklora.

 

  1. Josip Vinkešević

S obzirom da plesovi gradske provenijencije zbog svoje specifične kostimografske zadanosti ne omogućavaju snažnije prostorne pomake, to nipošto ne znači da se ne mogu slobodnije scenski obraditi pogotovo kad se radi o koreografskim slikama. Požeški plesovi tog tipa ( Požeška polka kako je naslovljeno) koji su prikazani na natjecanju, doista su iznimne ljepote i prava je šteta što ih je koreograf J. Vinkešević prikazao na tako statičan način koristeći kao formu isključivo krug. Nadam se kako će u buduće imati više hrabrosti pustiti umjetničkoj imaginaciji na volju te se više pozabaviti koreografiranjem i raznovrsnijim scenskim rješenjima.

 

  1. Dragica Rogić

Lički plesovi su također zbog svoje autentične zadanosti veoma kompleksni za scensku obradu. Pogotovo ih je teško raditi nakon već dviju viđenih uspješnica dr. sc. Ivana Ivančana i jedne Gorana Kneževića. Koreografkinja D. Rogić uspješno se othrvala izazovu imitacije i napravila posve svoje, autentično djelo. Nastojala je i uspjela pritom biti što je moguće bliže izvoru kada se radi o prenošenju materijala na scenu. Međutim, za takav pristup treba imati vremensku mjeru. U tom smislu, po mom dubokom uvjerenju, mnogo bi se veći koreografski efekt dobio skraćenjem odabranih sadržaja i to za pola. Time bi se autentični materijal homogenizirao (bez suvišnih ponavljanja), a cijela koreografija značajno dinamizirala.

 

  1. Iva Cvetko

Neosporno je kako kod koreografkinje Ive Cvetko postoji snažna želja za umjetničkim oblikovanjem. Isto tako, vidljivo je kako se radi o osobi koja ne radi scenske pogreške što je razumljivo s obzirom na educiranost kroz pohađanje Hrvatske škole folklora. Hrvatsko zagorje, odnosno fragment svadbenog običaja tog kraja, poslužio je autorici kao inspiracija za ovogodišnje uspješno predstavljanje. Dinamičku liniju se nastojalo varirati klasičnim elementima od solo pjesme, preko grupne, promjenama tempa, variranjem broja izvođača koji izvode pojedine plesove, uvođenjem atraktivnih rekvizita i njihovim korištenjem kao djela scenografije te mnogim drugim u folklornoj koreografiji poznatim sredstvima. Ono što I. Cvetko još nedostaje za značajniji uspjeh jest osjećaj za trenutke određenih scenskih pomaka. Ovako neki od njih djeluju potpuno nelogično poput primjerice pomaka mladenke u toku pjesme ili podizanje i spuštanje scenskih rekvizita, kao i trenuci odlaženja i dolaženja do njih i slično.

 

  1. Marko Maričić

Veoma hrabro za mladog i neiskusnog koreografa bilo je prijaviti za festival koreografiju naslovljenu Racki tanac– plesovi Hrvata u Mađarskoj, pogotovo stoga što takav ne postoji. Kako bih hrabrost dočarao pokušati ću pojasnit primjerom - plesovi Hrvata u BiH (pa pomiješati plesove Bosanske posavine, Rame, Hercegovine, Završja, Kupresa etc.), ili plesovi Hrvata u Vojvodini (pa pomiješati Bunjevce i Šokce). Na isti je način koreograf M. Maričić pomiješao prikazani materijal vezan uz hrvatske etničke skupine u Mađarskoj. No, ne samo da je pomiješao prikazani materijal, nego je i dobar dio izmislio, kako glazbeno, tako i plesno. Mora se priznati, veoma uspješno - u duhu folklornog materijala prikazanih etničkih skupina. Zadao si je koreografski gledano i iznimno težak zadatak - napraviti kvalitetnu koreografiju s tri momka i šest djevojaka. Krajnji rezultat – odličan!

Ta činjenica govori o nečemu što su mnogi često skloni zaboraviti, a to je da se u Hrvatskoj školi scenske primjene folklora vezanoj uz rad s reproduktivnim ansamblima prije svega radi o umjetnosti i umjetničkom oblikovanju. Takvih primjera ima i kod doajena folklorne koreografije u nas prof. Ljevakovića i dr. sc. Ivančana. I to jako mnogo. Zaslužena podjela trećeg mjesta.

 

  1. Damir Mimica

U svom prvom predstavljanju na Festivalu koreograf D. Mimica odlučio se za plesove svog kraja, točnije za scensku izvedbu - kako je naslovljeno - Kola iz omiškog kraja. Koreografiju je koncipirao na vokalno-plesnim kontrastima. Primjerice, nakon muške klapske pjesme, ženski arhaični napjev, nakon toga šestdijelno kolanje, potom šestdijelni čvrsti dinarski plesni obrasci, nakon toga raspadanje kola u parove, sve to uz povremenu potporu starog tradicijskog solističkog glazbala. Ukupno gledajući koreografija s mnogo lijepih detalja i dosta potencijala. Ono što joj nedostaje za veći uspjeh jest bolja vremenska izbalansiranost pojedinih momenata zbog kojih joj, bez obzira na to koliko sam moment koreografski djeluje atraktivno, pada dinamička linija. Možda najbolji primjer za to jest moment kada svaki prvi plesač u kolu sa svojom partnericom prelazi kanonski na kraj kola. Iako je etnološka činjenica kako se ta figura u narodu izvodila dok ju svi ne izvedu, na sceni u koreografskom prikazu ona djeluje isuviše dugo. Dovoljno bi ju bilo prikazati kroz izvedbu svega nekoliko parova pa potom preći na narednu figuru. Dakle, valja razmisliti o skraćenju pojedinih dijelova koreografije.

 

  1. Tomislav Mataić

Koreografski prvijenac T. Mataića može se podijeliti u tri cjeline. Prvu cjelinu čini sam početak koreografije uz staro tradicijsko solističko glazbalo kraja koji se prikazuje (Slavonija), na što se nadovezuje solo ženski vokal, potom drugi ženski glas, te ženski zbor i ulazak muškaraca, što je ukupno djelovao veoma kvalitetno osmišljeno. U istom, vrlo dobrom smjeru koreografiran je naredni ples karakterističnih trojki Logovac. Na žalost, nakon toga u središnjem dijelu koreografije, uslijedilo je puno predugo nizanje plesova u formi kola koji bez obzira na njihovu različitost nisu uspjeli razbiti monotoniju ravne dinamičke linije. Čak su i tempa svih nanizanih kola bila identična. Potom je uslijedio efektan završetak u žensko-muškim linijama, dosta izvan klišeja kada se radi o koreografijama inspiriranim slavonskim folklorom. Potpuno je bespotreban, suvišan, te mnogo puta viđeni odlazak s bine Bećarcem. S obzirom na potentan početak i završetak (bez Bećarca), uz kraćenje centralnog dijela koreografije najmanje za pola (na način ili da se prepolovi broj prikazanih plesova, ili da se svi prikazani plesovi vremenski prepolove), ova koreografija ima šansu postati  kvalitetnim ostvarenjem.

 

  1. Tonći Tadin

Uvjerljivo najbolja koreografija T. Tadina do sada, rađena isključivo principom kontrasta. Protkana jakim lirskim motivom, uspjela je u svom velikom djelu pobjeći od prepoznatljivog modela predstavljanja plesova tog područja na koji smo navikli od strane doajena naše etnokoreologije i koreografije prof. Branka Šegovića. Ako se za koreografiju koja je uvjerljivo osvojila drugo mjesto može uopće govoriti o slabim mjestima, onda su to upravo ona koja podsjećaju na već viđena koreografska rješenja. Na sreću onih drugih bilo je mnogo više, uz odličnu vremensku izbalansiranost prikazanih plesova, što do sada koreografu T. Tadinu nije bila jača strana. To pokazuje kako iskustvo neminovno nosi svoje.

 

  1. Nediljko Haček

Baranjski su plesovi zbog svoje raznovrsnosti (forma otvorenog i zatvorenog kola, plesovi u parovima i trojkama) iznimno pogodni za scensku obradu. Neosporno je kako je koreograf N. Haček pokušao iskoristiti tu činjenicu upravo značajnijim kombiniranjem u narodu već zadanih formi. Dodao je i neka svoja rješenja, poglavito u finalu. Na žalost, u plesu koji nije karakterističan baranjski, već je široko rasprostranjen u mnogim hrvatskim, ali i ne hrvatskim područjima. Takove bi plesove u principu valjalo izbjegavati i tražiti za scensku prezentaciju one sadržaje koji su svojstveni samo za područje koje se prikazuje. Ono što je značajno napomenuti, u prikazanoj koreografiji nije bilo nikakvih zanatskih koreografskih pogrešaka. Sve u svemu, jedno solidno koreografsko ostvarenje, no ništa više od toga.

 

  1. Senka Jurina

Uvjerljivo, zrelo, inventivno, nadahnuto, izvan klišeja, jednom riječju sjajno! Za moj ukus jedino je bilo previše premeta u Drajoberštajeru. Nema potrebe toliko puta ponavljati nešto što je već atraktivno samo po sebi jer prevelikim ponavljanjem može postati banalno. Veći efekt se postiže kad gledatelj poželi vidjeti figuru još jednom, a koreograf mu to uskrati. Ne znam je li uzrok tome uvježbavanje u skučenom prostoru, no šteta je što neka odlična prostorna rješenja S. Jurine nisu dovoljno vidljiva zbog evidentne nedovoljne raširenosti izvođača po plesnom prostoru. Posebno se to osjetilo nakon odlično zamišljenog ulaska nove formacije plesača pred kraj koreografije. Bez obzira na spomenuto, suverena pobjeda!

 

Zaključno;

 

Iako 7. festival folklorne koreografije održan u Vodicama nije donio nekakve epohalne novine i promjenu pristupa prezentacije folklornog materijala na sceni (za što zbog velikog uspjeha Hrvatske škole scenske primjene folklora u svjetskim okvirima nema ni potrebe), vidjelo se kroz djela nekolicine koreografa priličan broj privlačnih i interesantnih scenskih rješenja. Na žalost, odluka da se omogući nastup svih jedanaest prijavljenih koreografa, bez obzira što ih je nekolicina tijekom pregleda video zapisa bila dosta izjednačena, pokazala se u praksi lošom. Cijela dinamika koncerta nije bila na onom nivou na kojem bi trebala biti kada se radi o nacionalnom natjecanju koreografa. U razgovorima prije odluke o sudionicima natjecanja, selektor Goran Knežević zastupao je mišljenje kako bi u finalu u Vodicama trebalo sudjelovati sedam, maksimalno osam koreografa, dok sam ja zastupao (i presudio) tezu kako zbog minimalnih razlika trebaju sudjelovati svi. I pokazalo se naposljetku – pogriješio. Stoga, što se mene osobno tiče, smatram kompletno događanje u Vodicama poučnim iskustvom. Nadam se kako će i ostali sudionici također iz svega izvući korisna iskustva. Dakako, sve u smislu zajedničkog cilja koji se može artikulirati kao daljnji kvalitativni razvoj folklorne scenske umjetnosti u nas.

Svim nagrađenim koreografima moje iskrene čestitke!

 

 

 

 

U Zagrebu, 29. ožujka, 2009.                 Andrija Ivančan, dipl.etnolog i polonist

Random video link
Dva se dragi u livadi ljube
 
Trinaest nije uvijek nesretan broj
td
 
Quo Vadis Lado

Svoju prvu kolumnu posvećujem, kako sam to volim reći, vrhu folklorne «piramide» u Hrvata - ansamblu Lado, bolje rečeno događajima koji su uz njega bili,...

Trud Bez odjeka

Posljednji dani travnja, svibanj i početak lipnja vrijeme je osobitog angažmana velike populacijske skupine najrazličitijeg dobnog uzrasta. Vrijeme Smotri folklornog...

Pred zidom

Može li se analizirajući neku folklornu koreografiju uprt prstom i reći – to je to, upravo ovaj detalj, upravo ova koreografska slika, ovaj isječak ili ova koreografska misao jest umjetnost. ...

Poučno iskustvo

POUČNO ISKUSTVO

...

Lord Of The Dance ili Gospodari Magle

Nakon pompoznih medijskih najava, preplavljenosti plakatima, oglasima i člancima po tiskovinama, dokumentarnog filma o autoru i nastajanju show-a prikazanog na HRT-u, Michael Flatley's Lord Of T...

bd
bt