index andrija
line
gore
Naslovnica - Svi tekstovi - Kolumne
Lord Of The Dance ili Gospodari Magle

Nakon pompoznih medijskih najava, preplavljenosti plakatima, oglasima i člancima po tiskovinama, dokumentarnog filma o autoru i nastajanju show-a prikazanog na HRT-u, Michael Flatley's Lord Of The Dance stigao je u Zagreb. U istom danu show je izveden u dva navrata, prvom predstavom u 17 sati, te drugom pred prepunim gledalištem KC «Dražena Petrovića» u 21,30 sati, kojoj sam osobno nazočio.

Lord Of The Dance nastaje 1996. godine kao samostalni projekt Michaela Flatley-a nekadašnjeg prvog plesnog soliste Riverdance-a, irskog megaspektakla inspiriranog narodnim plesovima i tradicijskom kulturom. Odvojivši se od Riverdance-a, želeći dokazati i pokazati kako nije isključivo plesač reproduktivac već koreograf i umjetnik, Flatley u osam tjedana od idejne zamisli realizira ovaj, prema dostupnim podacima najprodavaniji plesni show u povijesti. Naime, Lord Of The Dance samo od globalne prodaje ulaznica do sada ostvaruje čisti prihod veći od 400 milijuna dolara. Kada se tome pridodaju sponzorski ugovori, prodaja televizijskih prava, cd i dvd izdanja, te suvenira, postaje jasno zbog čega Flatley-a smatraju jednim od najbogatijih Iraca. Trenutno se show realizira kroz tri postave, s ukupno 200 izvođača prosječne starosti 22 godine koji godišnje 125 dana provode uvježbavajući koreografske ideje i bruseći plesnu tehniku. Jedna je postava stacionirana u Europi, druga u SAD-u, dok treća po potrebi popunjava kalendar ili nastupa na drugim kontinentima. Iako je u našim medijima najavljena prva postava (što god to značilo) nakon odgledanog show-a, i odslušanog vrištanja raspamećene publike (najmanje 5000 duša) koje je podsjećalo na arhivske snimke koncerata Beatlesa s prve američke turneje, moram priznati kako sam ostao duboko razočaran viđenim!

Scenski već stotinama puta ispričanu priču borbe između dobra i zla, zagrebačkoj je publici prikazalo svega 28 plesnih izvođača (14 žena i 14 muškaraca), pojačanih s parom violina i vokalnom solisticom, u trajanju od dva puta po 40 minuta. Osim najmanje dvostruko smanjene izvođačke postave, ono što je posebno razočaralo bila je inscenacija, smještena na bini veličine 15 x 15 metara, tako da bi i mnogi naši slabiji amaterski ansambli imali mnogo problema izvodeći djela domaćih koreografa na tako suženom plesnom prostoru. Samo za usporedbu, valja napomenuti kako je čuvena izvedba u Hyde Parku u Londonu pred više od 100 000 posjetitelja s punom postavom izvođača, prikazana na bini dimenzija 48 x 48 metara postavljenoj u nekoliko nivoa, te s potpuno drugačijom kako kostimografijom, tako i inscenacijom. Da stvar bude gora, kompletan je show (izuzev prvog distonirajućeg pokušaja vokalne solistice da pjeva uz matricu) izveden na potpuni playback, pa čak i step udarci karakteristični za irske plesove na kojima se bazira cijela predstava. Bio je to klasičan primjer podcjenjivanja tržišta. Naime, svaki je posjetitelj u dvorani imao najmanje 220 kuna prava gledati ono sto su mediji tjednima najavljivali. Neki su imali 250 kuna, a neki i 290 kuna tog istog prava. Evo u najkraćim crtama (opširniju analizu zbog navedenog podcjenjivanja tržišta nisu ni zaslužili) što su od „Gospodara Plesa“ - osim već spomenute smanjene postave, opskurne male bine i kompletnog playback-a - posjetioci za svoje pravo dobili:

DOBRO

1. Odličan light show s premalo magle da pokrije sve nedostatke.

2. Lijepe, mlade, visoke, vitke, po svim zakonitostima profesije izabrane plesačice.

3. Koreografski i izvedbeno odlično napravljen početak show-a nazvan Cry Of The Celts i završetak prvog dijela naslovljen The Lord Of The Dance s jedinim dojmljivim koreografskim trikom pri kojem izvođači u liniji poredani na fronti u četiri takta kanonski dižu i spuštaju ruke. Upravo je na bazi završetka prvog dijela napravljen dodatak (4 minute nakon finala show-a naslovljenog Planet Ireland).

4. Vrhunsku tjelesnu pripremljenost izvođača. Treba imati u vidu kako su prije predstave u 21,30 već održali jednu u 17 sati.

LOŠE

1. Potpuno neinteresantnu i već scenski stotinama puta ispričanu priču o borbi dobra i zla s predvidivom, i neuspješno postavljenom dinamičkom i koncepcijskom idejom u slijedu - grupna scena, muški solist, ženska solistica, ženski grupni ples, muški grupni ples, vokalna solistica, cijeli ansambl, nadigravanje violina, - pa opet sve iz početka. Premda je vrijeme trajanja od 2 puta 40 minuta relativno kratko za ovakve plesne predstave, prema viđenom, drugog dijela nije trebalo ni biti jer je sve već rečeno u prvom. Drugi dio je bio puko neinventivno ponavljanje scena iz prvog.

2. Vizualno neatraktivni muški plesački sastav u kojem neki imaju evidentni (mali, ali za profesionalnu trupu nedopustivi) problem s viškom kilograma. Muški plesni solisti daleko su ispod solističke karizme autora Michael Flatley-a iz vremena dok je on utjelovljivao ulogu Gospodara Plesa.

3. Neuigranost poglavito ženskog izvođačkog sastava koja je, inače tekovina uglavnom državnih profesionalnih ansambala, potpuno nekarakteristična za privatne profesionalne trupe.

4. Iznimno loša i kičasta kostimografija

5. Potpuna koreografska nemaštovitost i neinventivnost koja po tisućiti put dokazuje kako je Hrvatska škola scenske primjene folklora i kvaliteta hrvatskih koreografa i dalje nedosanjani san za sve druge, te kako nije dovoljno biti vrhunskim izvođačem kako bi netko postao vrhunskim koreografom. Koreograf nije zanatlija, već je umjetnik s neophodnim talentom za umjetničko oblikovanje.

Lord Of The Dance potvrđuje staro pravilo kako je autentična ideja uvijek autentična ideja i kako je kao takva, uvijek daleko bolja od bilo kakvog pokušaja kopiranja. Premda već preživjela forma, Riverdance kao ishodište ovakvog tipa plesnog show programa, s obzirom na raznolikost izvođačkog sastava (plesači Flamenca, Mojsejeva, Harlemski i Gospel zbor, etc.), orkestar koji uživo prati scenska događanja i koreografska rješenja kojima se Flatley itekako služi, te vrhunsku produkciju koju u punim sastavima imaju oba show-a, bez ikakve dileme drži primat u odnosu na Lord Of The Dance. Prednost mu u svakom slučaju daje i mnogo jača povezanost s autentičnim irskim tradicionalnim, kako glazbenim, tako i plesnim formama. Stvarajući svoj show, tu su činjenicu dobro primijetili autori turskog The Fire Of Anatolia te otišli još korak dalje u insistiranju ka približavanju narodnoj tradiciji kroz plesne, glazbene i kostimografske forme. Insistirali su i na izvođačkom savršenstvu koje ostavlja bez daha, dok je moderna produkcija sastavni dio standarda svih show programa i podrazumijeva se sama po sebi. Stoga komparirajući sve tri u Zagrebu viđene trupe, daleko najbolji dojam u svim opisanim i navedenim segmentima ostavili su autori i izvođači The Fire Of Anatolia. Ta činjenica svakako je odličan pokazatelj za najavljeno pokretanje hrvatske profesionalne privatne trupe i show programa koji bi trebao hrvatsku tradicijsku kulturu te umijeće hrvatskih koreografa lansirati na sam svjetski vrh, kamo po svojoj vrijednosti bez ikakve sumnje pripadaju. Pri tome svakako treba imati na umu kako sva publika, bez obzira na kontinent, veličinu zemlje, broj stanovnika ili bilo koji drugi kriterij, od strane organizatora i izvođača, mora imati jednaki značaj i treba dobiti jednaku kvalitetu, za razliku od viđenog nastupa Lord Of The Dance u Zagrebu. Hrvatska publika je doista zavrijedila, bez obzira na sve evidentne navedene nedostatke, umjesto prikazanog show programa Lord Of The Fog vidjeti punu postavu Lord Of The Dance koja bi mogla puno bolje dočarati zbog čega je upravo taj show do sada ostvario najveći svjetski komercijalni uspjeh u povijesti.

Osobno, ples jako volim. Maglu ne.

U Zagrebu, 18.5.2010. Andrija Ivančan, dipl. etnolog i polonist

Random video link
Simo hote mladenci
 
Trinaest nije uvijek nesretan broj
td
 
Quo Vadis Lado

Svoju prvu kolumnu posvećujem, kako sam to volim reći, vrhu folklorne «piramide» u Hrvata - ansamblu Lado, bolje rečeno događajima koji su uz njega bili,...

Trud Bez odjeka

Posljednji dani travnja, svibanj i početak lipnja vrijeme je osobitog angažmana velike populacijske skupine najrazličitijeg dobnog uzrasta. Vrijeme Smotri folklornog...

Pred zidom

Može li se analizirajući neku folklornu koreografiju uprt prstom i reći – to je to, upravo ovaj detalj, upravo ova koreografska slika, ovaj isječak ili ova koreografska misao jest umjetnost. ...

Poučno iskustvo

POUČNO ISKUSTVO

...

Lord Of The Dance ili Gospodari Magle

Nakon pompoznih medijskih najava, preplavljenosti plakatima, oglasima i člancima po tiskovinama, dokumentarnog filma o autoru i nastajanju show-a prikazanog na HRT-u, Michael Flatley's Lord Of T...

bd
bt