index andrija
line
gore
Naslovnica - Svi tekstovi - Kolumne
Trinaest nije uvijek nesretan broj

TRINAEST NIJE UVIJEK NESRETAN BROJ

 

Nakon dugo vremena došlo je vrijeme za tekst mimo uobičajenih poslovnih okvira. Kada se kaže poslovnih okvira, misli se prije svega na žiriranja smotri kako u Zagrebu, tako i izvan njega. Koliko energije, koncentracije, a poglavito odgovornosti zahtijeva pisanje izvješća s takvih događanja, teško je riječima opisati. Mogu to shvatiti samo oni, koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji. Stoga ne treba čuditi izostanak volje, želje, kao uostalom i inspiracije za pisanje dodatnih tekstova o folklornim temama. Ipak, nakon dugo vremena upalila se kolumnistička iskra kako bi se osvrnulo na događaj koji bi možda mogao značiti prekretnicu u scenskoj primjeni folklorne umjetnosti u nas. Događaj koji svakako zaslužuje podrobniju analizu, te sagledavanje s više aspekata. Događaj je 13. Festival folklorne koreografije i održan je 28. ožujka 2015. u športskoj dvorani u Križevcima. Sam naziv „festival“ djeluje prilično pitomo i neutralno te sugerira kako se radi o nekakvoj folklornoj priredbi revijalnog karaktera, što ne samo da nije točno, već je i vrlo daleko od istine. Naime, Festival folklorne koreografije je natjecanje koreografa i kao takvo, jedina je manifestacija tog tipa u nas. Činjenica kako se održala trinaesti put u kontinuitetu, govori više stvari.  

Prvo, u potpunosti anulira od hrvatske kvazi struke dugo vremena propagiranu floskulu kako je svaki oblik natjecanja štetan jer, navodno, stvara „zlu krv“ unutar folklornog miljea.  Kada bi bilo tako, posve je sigurno kako se ovo natjecanje ne bi održalo trinaest puta u kontinuitetu. Prateći svih trinaest natjecanja na kojima u prosjeku sudjeluje petstotinjak izvođača i desetak koreografa, nikad nije uočena ne samo „zla krv“, nego ni „loša vibra“ među sudionicima. Dapače, s natjecanja se uvijek odlazilo s lijepim i pozitivnim dojmovima, bez obzira na ostvareni uspjeh ili neuspjeh. To je prije svega zasluga vrlo jasnog koncepta natjecanja, kao i sustava ocjenjivanja. Natjecanje je osmišljeno i pokrenuto kako bi se promoviralo umjetničko stvaralaštvo te potaknulo veći broj ljudi ka bavljenju folklornom koreografijom. Dakle, ocjenjuje se individualno umjetničko stvaralaštvo, a ne razina pojedinih izvedbi, što omogućava većem broju koreografa sudjelovanje bez kompleksa i bojazni da su svoja djela postavili u možda nešto „slabijim“ ansamblima ili grupama. Zašto se kvazi-struka toliko užasava natjecanja kao forme folklornih događanja? Naš bi narod vrlo slikovito rekao: „Ne laje kuja radi sela, već radi sebe!“. Oboružana diplomama, no bez terenskog rada i potrebitih znanja o scenskoj primjeni folklorne umjetnosti, u sistemu natjecanja ona slabo pliva. Slabo pliva jer umjetnički ne stvara, dakle nema potreban umjetnički autoritet a nema niti iskustva u radu s ansamblima ili grupama. A ako ima, onda je njihov rad „u dvorani“ trajao vrlo kratko jer su, zbog izrazito loših postignutih rezultata, iz ansambala i grupa najureni po kratkom postupku. O kaosu koji kvazi-struka stvara ocjenjujući pojedine smotre u nas, prvenstveno greškom organizatora koji ih angažira, zorno svjedoče mnoge rasprave vođene na društvenim mrežama posljednjih godina pa i u posljednje vrijeme. Ključno pitanje koje se pritom postavlja jest kako netko tko nikada nije napravio niti jednu koreografiju ili glazbeni aranžman te u praksi sudjelovao u odijevanju narodnih nošnji za scenske nastupe, može ocjenjivati bilo koga ili bilo što!?  Naravno da ne može, no to se u stvarnosti vrlo često događalo i događa. O toj vrućoj temi nekom drugom prilikom. Nasuprot tome Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja, jedina strukovna udruga u nas, ima vrlo jasne i rigorozne kriterije o tome tko može dobiti status selektora o čemu se šira javnost može veoma jednostavno informirati na stranicama društva. Transparentnost, otvorenost, jasni kriteriji te promoviranje stručnosti u svim segmentima,  glavni su postulati na kojima se temelji rad društva. Dakle, vrlo je važno da osobe koje ocjenjuju imaju i stručni i umjetnički autoritet. Na Festivalu folklorne koreografije u organizaciji HFFKiV to je slučaj, stoga se upravo tom natjecanju folklorni koreografi, ali i grupe s kojima rade, vrlo rado vraćaju.

Drugo, to je natjecanje kroz svojih trinaest godina promoviralo velik broj novih stvaratelja željnih verifikacije svog umjetničkog djelovanja te dodatno populariziralo bavljenje scenskom primjenom folklorne umjetnosti na najvišem mogućem nivou. To je važno zbog odavno dokazane činjenice kako određeni oblici umjetnosti bez novih stvaratelja stagniraju. Neki ponekad odumiru. Kao umjetničke ustanove i ansambli uostalom.

Uz već spomenuto, od strane koreografa i grupa puno povjerenje u odabir najuspješnijih prema jasnim  kriterijima, te mogućnosti da po održavanju natjecanja  pisane stručne prosudbe i sugestije selektora pročitaju u službenom glasilu HDFKiV -FOKA, ono što natjecateljima daje dodatnu sigurnost jest sustav bodovanja. Naime, selektori HDFKiV (u ovom slučaju trojica) deset koreografa boduju na zasebnim listama, bez bilo kakvog dogovora ili sugestija. Od deset prijavljenih koreografa/kinja, najboljeg/lju ocjenjuju ocjenom 10, drugog/u  s 9, trećeg/u s osam, do najslabijeg/e  koji dobiva jedan bod. Zbroj selektorskih lista daje ukupan redoslijed. Koliko su izbalansirani kriteriji selektora najbolje svjedoči njihovo bodovanje ovogodišnjeg natjecanja prema  kojem su sva trojica,  upravo nagrađenim koreografima, dodijelili jedno od prva tri mjesta. Dakako, svaki prema svojim umjetničkim  afinitetima. Nije stoga slučajno kako su upravo selektori HDFKiV (uz stručnjake za glazbeni i odjevni segment) postali nositelji procjene dostignuća grupa na najvećoj smotri folklornog stvaralaštva u nas, Smotri folklornog amaterizma grada Zagreba, te je sustav bodovanja od 1 do 10 preuzet upravo s ovog folklornog festivala. Koliko je to važno dostignuće za amaterizam Zagreba, te koliko se kvazi-struka uz pripadajuće lovce u mutnom opirala novom  sistemu jasnih kriterija i transparentnosti, sjajno je opisao kolega Goran Knežević u svojoj kolumni 2014., stoga na ovom mjestu samo osnovna misao – Zagreb nije pao! Uz dodatak, ne samo da nije pao, već danas može svima poslužiti kao uzor i ogledni primjer kako se transparentno i s jasnim kriterijima za dobrobit cijele zajednice mogu urediti odnosi u kulturno-umjetničkom amaterizmu.

Koji su rezultati održavanja ovog natjecanja? To su, prije svega, evidentno povećanje kvalitete scenske primjene folklorne umjetnosti u nas, te stasanje jedne nove generacije izuzetno nadarenih koreografa. Tome se itekako moglo osvjedočiti na ovogodišnjem natjecanju. Naime, od deset autora u konkurenciji, čak šest ih je konkuriralo za jedno od prva tri mjesta, što je iznimno veliki postotak. Neki koji su na ovogodišnjem natjecanju osvojili četvrto ili peto mjesto, na nekom bi od prethodnih natjecanja glatko pobijedili ili bi u najmanju ruku bili među nagrađenima.

Činjenica koja posebno veseli jest kako se  na natjecanju u autorskom smislu moglo vidjeti mnogo inovativnih rješenja koja definitivno slijede moderne trendove razvoja koreografske misli u nas. Bez obzira na taj korak dalje u scenskoj primjeni folklorne umjetnosti hrvatske škole, ta škola i dalje čvrsto počiva na zasadama svojih doajena prof . Zvonimira Ljevakovića i dr. sc. Ivana Ivančana, dok se kao najvažniji čuvar tog pristupa te nastojanja da se promovira što veći broj novih nadarenih autora javlja upravo HDFKiV kao jedina strukovna udruga u zemlji. Tome u prilog svjedoče novo utemeljene nagrade - za posebna koreografska dostignuća:  prof. Zvonimir Ljevaković, te - za životno djelo: dr. sc. Ivan Ivančan. Nagrade su utemeljene upravo stoga kako bi se potaknulo stimuliranje daljnjeg umjetničkog stvaranja te promocija novih ideja i novih imena prema jasno utvrđenim kriterijima.

Trinaesti festival folklorne koreografije pokazao je odličnu perspektivu scenske primjene folklorne umjetnosti u nas i dokazao kako trinaest ne mora nužno uvijek biti nesretan broj, dapače, zbog vrlo visoke kvalitete natjecanja, novih i inovativnih koreografskih rješenja te većeg broja talentiranih autora od kojih nekolicina na žalost nije uspjela dohvatiti nagradu, može značiti svojevrsnu prekretnicu. Prekretnicu ka novom uzletu scenske primjene folklorne umjetnosti u nas, na radost svih njenih poklonika!

U Zagrebu, 13. travnja 2015.                         Andrija Ivančan, dipl. etnolog  i polonist

Random video link
Sjećanje na Drummondville
 
Trinaest nije uvijek nesretan broj
td
 
Quo Vadis Lado

Svoju prvu kolumnu posvećujem, kako sam to volim reći, vrhu folklorne «piramide» u Hrvata - ansamblu Lado, bolje rečeno događajima koji su uz njega bili,...

Trud Bez odjeka

Posljednji dani travnja, svibanj i početak lipnja vrijeme je osobitog angažmana velike populacijske skupine najrazličitijeg dobnog uzrasta. Vrijeme Smotri folklornog...

Pred zidom

Može li se analizirajući neku folklornu koreografiju uprt prstom i reći – to je to, upravo ovaj detalj, upravo ova koreografska slika, ovaj isječak ili ova koreografska misao jest umjetnost. ...

Poučno iskustvo

POUČNO ISKUSTVO

...

Lord Of The Dance ili Gospodari Magle

Nakon pompoznih medijskih najava, preplavljenosti plakatima, oglasima i člancima po tiskovinama, dokumentarnog filma o autoru i nastajanju show-a prikazanog na HRT-u, Michael Flatley's Lord Of T...

bd
bt