|
Pismo Goranu Kneževiću 2.0 PISMO GORANU KNEŽEVIĆU 2.0
Dragi kolega Kneževiću,
Nakon mog prvog pisma upućenog Vama, a inspiriranog Vašom kolumnom naslovljenom „Balet u Ladu“ (tekst objavljen na mojoj stranici www.andrija-ivancan.com), osjetio sam potrebu ponovno Vam se obratiti ovim otvorenim pismom. Inspiracija mi je bio Vaš tekst „Folklorna struka (1)“ u kojem netočno tvrdite da se na studiju etnologije „ne čuje ni jedna riječ o narodnim plesovima“. Kao osoba koja je završila etnologiju osjećam potrebu ispraviti Vašu netočnu tvrdnju, jer kao što bi rekao moj omiljeni profesor Vido Bagur: „Ako ja kažem da se kreće lijevom nogom u lijevu stranu, a ti kreneš desnom nogom u desnu stranu, onda si ti 100% pogriješio“. Tako ste i Vi, kolega Kneževiću, 100% pogriješili – naime, na studiju etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu čuje se barem nekoliko riječi o narodnim plesovima, glazbi i običajima vezanim uz ples.
Malo sam si dao truda provjeriti koliko točno riječi se o toj temi zaista i čuje. Čitajući na internetu njihov (misleći na studij etnologije) nastavni plan i program, došao sam do zapanjujućeg podatka o tome da se na studiju etnologije, studenti uopće ne bave etnokoreologijom već je ona, zajedno s etnomuzikologijom i usmenom književnošću, „sakrivena“ unutar jednog kolegija - „Osnove folkloristike“, na preddiplomskoj razini – ukupan broj predviđenih sati (složit ćete se) zapanjujućih je 60. Od toga 30 sati predviđeno je za predavanja, a 30 za seminarsku nastavu. Pretpostavljajući da su sva tri područja jednako zastupljena dolazimo do nevjerojatne brojke od (čak) 20 sati etnokoreologije tijekom studija. U tih 20 sati sigurno stane barem nekoliko riječi.
Usporedimo li te brojke s jednim „običnim seminarčićem“, Školom hrvatskoga folklora u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, primijetit ćemo kako se kompletan program etnokoreologije na FFZG može obraditi u svega 2 DANA. Jedan ciklus tog „bezveznog seminarčića“ sastoji se od dvije škole (ljetne i zimske), a svaka traje po 10 dana. Tijekom jedne godine obrađuje se jedna etnokoreološka zona, a cijeli ciklus traje 4 godine (prema 4 zone) – ukupno 80 dana. U tih 80 dana polaznici slušaju čak 480 sati etnokoreologije praćene praksom (predavanja o narodnim plesovima pojedine regije/mikroregije), te 320 sati teorijskih predavanja (od kojih je 192 iz područja etnokoreologije, 64 iz područja etnomuzikologije i 64 iz područja tradicijskog odijevanja). Nabrojimo samo neka od teorijskih predavanja: Povijest plesa, etnokoreološke zone, kinetografija, metodika rada s reproduktivnim folklornim ansamblima, kulturno-povijesne značajke hrvatskih narodnih plesova, scenska primjena folklora etc. Ukupan broj sati etnokoreologije „skromnih“ je 672, dok je broj sati etnomuzikologije 64, a tradicijskog odijevanja 64 – ukupno 800 sati edukacije iz područja folkloristike.
Detaljnom analizom dobivenih podataka, možemo vidjeti da je polaznik Škole hrvatskog folklora, koji je prošao cijeli ciklus, 3,2 PUTA educiraniji od prosječnog etnologa koji će danas diplomirati na FFZG, na području etnomuzikologije, a čak 33,6 PUTA educiraniji na području etnokoreologije! DA, dobro ste pročitali! Kada ne bi bilo tragično, bilo bi komično. Rado bih napisao koliko je PUTA polaznik Škole folklora educiraniji na području tradicijskog odijevanja, ali osim jednog kolegija o čipkarstvu ne nalazim ništa ni približno vezano uz tradicijsko odijevanje u njihovom programu, a svaki broj pomnožen s nulom daje nulu, pa ne bi imalo smisla. Matematika je, nažalost neumoljiva, a to ćete Vi kao diplomirani inženjer vrlo dobro shvatiti.
Stoga, nije ni čudo da je dr. sc. Ivan Ivančan, uvidjevši u kojem smjeru se kreću tendencije na studiju etnologije, još davne 1963. godine, odlučio osnovati Školu folklora, koja vrlo uspješno od tada do danas djeluje bez prestanka. Pokušajte staviti u korelaciju broj završenih studenata etnologije i broj polaznika koji su završili Školu, i odmah ćete shvatiti nevjerojatan značaj koji taj „seminarčić“ ima za folklornu struku, sve mlade zaljubljenike u našu tradiciju, i očuvanje nacionalnoga identiteta, kako kod nas, tako i u dijaspori. Kada se sve dosada iznešeno uzme u obzir, potpuno je razumljivo da jedina strukovna udruga tog tipa u nas (HDFKiV – udruga koju priznaje Ministarstvo kulture) uzima Školu folklora kao glavni kriterij za stjecanje stručnih statusa i licenci, a ne studij etnologije.
Cijenjeni kolega, drago mi je da ste me opet potaknuli na pisanje. Vaši su tekstovi uvijek bili inspirativni za mene (s užitkom sam ih čitao), a vjerujem i za sve zaljubljenike u hrvatsku tradicijsku kulturu. Do nekog novog pisma, srdačno Vas pozdravljam,
S poštovanjem,
Andrija Ivančan, dipl. etnolog i polonist
Zagreb, 26.06. 2020.
|
